Nove pustolovine bistre klinke

U vrijeme pisanja ovog teksta film Drugi dnevnik Pauline P. u kinima je pogledalo više od 63 tisuće gledatelja. Adaptacija drugog romana već desetljećima izuzetno popularnog serijala proze za djecu autorice Sanje Polak tako se prometnula u novi domaći kinohit. To se moglo i očekivati, jer su filmovi namijenjeni (naj)mlađima tradicionalno najgledaniji, pogotovo kad je riječ o ekranizacijama itekako čitane dječje proze. To vrijedi bez obzira na kakvoću samih filmova, pa su se visokom gledanošću mogli pohvaliti i mediokritetska adaptacija Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić, i četiri neujednačena, ali u cjelini vrlo solidna filma o doživljajima Koka Milića, sveomiljenog junaka dječje proze Ivana Kušana, a naposljetku i slabašno Bumbarovo ljeto, još jedan ovogodišnji kinohit temeljen na nedovoljno osuvremenjenom romanu Tajanstveni svjetionik autorice Maje Gluščević. S obzirom na veliku popularnost koju već dulje od dva i pol desetljeća uživaju među mladim čitateljima, i (ne)zgode Pauline P. u svojoj su prvoj celuloidnoj prilagodbi 2023. godine u kinodvorane privukle više od 90 tisuća gledatelja. Podjednako dinamičan i razigran nastavak ima potencijala da ostvari barem isti rezultat, a možda ga i nadmaši.

Posebnu pohvalu zaslužuje Katja Matković - njezina energija i duh nose čitav film

Prilagodbu drugog Dnevnika režirao je također Neven Hitrec, autor igranih i dokumentarnih filmova koji ponekad prihvati i angažman na televiziji (serije Odmori se, zaslužio si i Najbolje godine), a čija redateljska karijera traje dulje od tri desetljeća. U njegovu redateljskom portfelju među ostalim su filmovi Bogorodica, Snivaj, zlato moje i Čovjek ispod stola, kao i niz hvaljenih i nagrađivanih, ali i angažiranih dokumentaraca kakvi su Ovrha i Povuci-potegni. Hitrec je za svoj rad osvojio više nagrada, uključujući i Veliku zlatnu arenu za ratnu dramu Bogorodica iz 1999. godine, koja mu je donijela i Nagradu Breza kao najboljem debitantu. U redateljskom stolcu i drugih Paulininih (ne)zgoda snašao se prilično dobro, snimivši šarmantan i zabavan film koji vrlo dobro, a povremeno i odlično rezonira s očekivanjima ciljane publike.

Obama filmovima načelno se može prigovoriti dosta toga. U oba slučaja scenariji su pomalo zbrkani, ne sadrže konkretnije priče te se svode na nizove anegdota i umetanje nekoliko uvjetno rečeno ozbiljnijih i intrigantnijih motiva. Scenaristički par Dora Delbianco i Ivan Turković Krnjak iz prvog filma u nastavku je ostao samo na potonjem imenu, pa je možda i to razlog što su mogućnost razvoda roditelja male junakinje i tanku zagonetku iz izvornika u recentnom filmu naslijedili bakina Alzheimerova bolest i motiv vršnjačkog nasilja. Oba motiva obrađena su vrlo blago, dobrano s komične strane, pa Paulina otkrije da je baka (Ksenija Marinković) pogođena Alzheimerom gotovo na njezinoj razini, odnosno da se doživljava kao zaljubljena tinejdžerica i da sad imaju praktički prijateljski odnos. Što se vršnjačkog nasilja tiče, već na početku Paulinu maltretira i ponižava jedna školska kolegica, fizički je napada i zalijeva frapeom, no uvijek vedra i optimistična protagonistica koja bezgranično vjeruje u ljude i tu će situaciju naposljetku promijeniti i preokrenuti  na pozitivnu stranu. Ona je cura koja nikad i ni zbog čega ne pada „u bed“, a Hitrec kaže da su on i Turković Krnjak ozbiljne motive tendenciozno odlučili prikazati upravo na takav način, generalno optimistično i s odmakom prema humoru. Iako je neosporno da se teške teme uvijek lakše prihvaćaju uz vedrinu i duhovitost, ipak pomalo smeta što u filmu nema ozbiljnije drame. Ako ne ozbiljnije, onda barem prikazane na ozbiljniji način, jer ovako sve izgleda neuvjerljivo jednostavno i pretjerano infantilno. Tu je još jedan motiv koji je inicijalno naznačen kao dijelom ozbiljniji, dolazak nove stroge nastavnice matematike (Anja Šovagović-Despot), ali i to se na koncu razvodni, obrađeno odveć benigno i jednostavno.

Od prvog do posljednjeg trenutka zbivanja se, pohvalno, odigravaju vrlo brzo, zbog čega i spomenuti nedostaci manje zapinju za oko. Posebnu pohvalu zaslužuje Katja Matković u naslovnoj ulozi, ponajviše jer je napredovala u odnosu na prvi film, u kojem se vidjelo njezino neiskustvo. U nastavku se potpuno oslobodila, pa njezina energija i duh nose čitav film, i zbog toga što je doslovce u svakom kadru te sve promatramo njezinim očima. Dječju glumačku zvijezdu odavno nismo imali, još od vremena kultnih serija Smogovci i Lažeš, Melita, pa Katja Matković ima odličnu priliku takvom postati.

Uz spomenute nedostatke, kojima valja pridodati i to što su odrasli likovi s iznimkom bake potpuno gurnuti u drugi plan, valja naglasiti da cjelina ne sadrži ni trenutak praznog hoda i da nikad nije dosadna. Svi glumci su energični, ležerni pa čak i autoironični. Reklo bi se da su se na snimanju dobro zabavljali, a taj pozitivni duh se i osjeti. To je jedan od razloga zbog kojih su mladi gledatelji prigrlili i ovaj film, baš kao i prvi. A to je u konačnici najvažnije.